Na današnji dan, u Požarevcu je sklopljen mirovni ugovor između Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, kojim su završeni mletačko-turski (tzv. Drugi morejski rat ili Mali rat, 1714–18) i austro-turski rat (1716–18).

Foto: Turistička organizacija grada Požarevca

Na ovim prostorima, na brdu Sopot iznad Požarevca, toponim je u ataru sela Ćirikovac (nekada je postojala humka na tom mestu), održani su pregovori između velikih sila, tada pobednice Austrije (Habsburške monarhije) i Turske. Na ovom Mirovnom kongresu učestvovali su još i Mletačka republika, koja je inače u prethodnim ratovima bila poražena od Turske i izgubila neke teritorije na istoku Grčke, Peloponez (nekadašnja Moreja), kao i posrednici koji su učestvovali u približavanju zaraćenih strana i sklapanju mira Velika Britanija i Holandija.

Bilo je velikih neslaganja oko mesta održavanja mirovnih konferencija, jedni su hteli Smederevo, drugi Kladovo i nekako smo se mi našli na pola puta. Tako da je Požarevac odabran za mesto potpisivanja dogovora, sasvim slučajno.

Požarevac je u to vreme bio više selo, nego grad. To je bila turska kasaba neznatne veličine, između 2.000 i 2.500 stanovnika, sa mnoštvom malih rasutih kuća i velikim siromaštvom. Praktično, nije bilo veće zgrade gde bi se tako velike i moćne delegacije sastale i održale mirovni kongres. Zato je odlučeno da se kongres održi pod šatorom na brdu Sopot.

Mirovna konferencija je počela 5. juna 1718. godine u specijalno određenom velikom carskom šatoru koji je bio uređen za konferenciju što je na planu označeno velikim slovom A. Ovaj veliki skupoceni šator, koji je postavila carska služba bio je određen samo za pregovore učesnika mirovne konferencije, a centralni položaj i veličina upućivali su sve prisutne da se u njemu održavaju, dugi, mučni diplomatski pregovori zaraćenih strana. Tačne dimenzije šatora nam nisu poznate, ali znamo da je bio od plavog, prugastog smrekinog cviliha, fatiran platnom i oivičen žutim svilenim bortnama na svakom od četiri velika ulaza.

Glavni šator je imao tri ulaza, kao što i današnja replika ima, zato što su Osmanlije koje su i podigle šator, insistirale na apsolutnoj ravnopravnosti. To znači da su svi pregovarači morali u isto vreme i istom korakom da stupe na mesto pregovora, jer se smatralo da ko prvi uđe na mesto pregovora, da je priznao poraz.

Mirovni sporazum u Požarevcu zaključen je 21.jula 1718. između Habsburške Monarhijei Venecije s jedne i Osmanskog Carstva s druge strane.  Nakon dvanaest konferencija održanih tokom sedamdeset dana pregovora usledilo je olakšanjena svim stranama. “Ljudi su se grlili, a iz topova odjekivala je vest o miru preko Morave i Dunava.”

Do 2000. godine na brdu Tulba nije bilo nikakvih obeležja Požarevačkog mira. Velikim angažmanom Požarevljanina Milana Ivoševića, sada pokojnog, zaljubljenika u istoriju, ovde se počelo sa obeležavanjem, a značajnu ulogu odigrao je i Miroljub Manojlović, tadašnji direktor “Narodnog muzeja”, koji je još devedesetih godina prošlog veka uz pomoć kolega iz Austrije uspeo da pribavi jedan broj replika litografija, medalja, a sve to se i danas čuva u požarevačkom muzeju. Na osnovu prikupljenog materijala, Manojlović je  inicirao izgradnju replike šatora na Tulbi.

Autor: RTV „Biser“