Nada Knežević je srpska pevačica džeza i zabavne muzike. Nezvanično je nazivaju prvom damom jugoslovenskog džeza.

svastara.com

Nada Knežević je rođena u Beogradu, 3. oktobra 1940. godine.

Debitovala je 1956. godine na koncertu „Mlade snage na polju džeza“, a godinu dana kasnije je prvi put snimala za program Radio Beograda. Godine 1959. je učestvovala na Opatijskom festivalu, posle čega je postala poznata širokom auditorijumu. Uskoro su kompozicije „Ciganska noć“ i „Fatima“ postale radijski hitovi i donele joj veliku popularnost.

Već na početku karijere je na inostranim džez festivalima dobijala prve nagrade, a često je nastupala i na domaćim festivalima. Na prvom i jedinom takmičenju pevača zabavne muzike (1961) osvojila je Zlatni mikrofon.

U vreme najveće slave, 1962. godine, otišla je na godinu dana u Zapadnu Nemačku, gde je nastupala u džez klubovima i usavršavala engleski jezik, a onda je nešto manje od dve godine radila sa ansamblom Hejzija Ostervalda. U skandinavskim zemljama je pevala u elitnim klubovima poput Down town i Key club, za dansko–švedsko–norveški radio je snimila dvočasovni muzički program i imala podršku inostranih medija, što joj je pružilo priliku za evropsku karijeru. Međutim, zbog bolesti oca, nije mogla da prihvati poziv menadžera Katarine Valente i vratila se u domovinu.

Godine 1971. se, posle pauze uslovljene materinstvom, trijumfalno vratila na scenu. Snimila je muziku za film „Moja luda glava“, nastupila na festivalu Beogradsko proleće sa kompozicijom „Seti se naše ljubavi“, i predstavljala Jugoslaviju, kao gost UN–a, na Sinajskom poluostrvu, gde je proglašena najboljim učesnikom. Svet je imao mnogo sluha za nju, pa je magazin Down BiT pisao u superlativu o njenim vokalnim sposobnostima, a džez pijanista Čik Korija joj je, posle jednog nastupa, ponudio saradnju. Nastupala je u Albert Fišer Holu, na međunarodnim džez festivalima u Minhenu, Atini i Istanbulu, kao i na Newport Jazz festivalu, a ostaće upamćena kao prva Evropljanka čije je ime uneto u svetsku enciklopediju džeza.

Godine 1977. je sa Big Bendom održala nezaboravne koncerte u zagrebačkoj dvorani Lisinski i ljubljanskom bioskopu Union, koji su trajno sačuvani na duplom LP albumu „4 lica džeza“ u izdanju Jugotona. Jugoslovenska radiodifuzija je toj ploči dodelila nagradu za najbolje diskografsko ostvarenje te godine, pa je Nada, uz Boška Petrovića, Boru Rokovića, Jovana Mikovića, Damira Dičića i Ratka Divjaka, uvrštena u džez reprezentaciju SFRJ.

Tokom pedeset godina karijere dobila je pregršt festivalskih nagrada i priznanja, a Udruženje džez muzičara joj je dodelilo povelju za doprinos razvoju muzičkog stvaralaštva. Poslednji koncert, nazvan „Nada Beogradu“, održala je 1995. godine, a 2007. je primila nagradu za životno delo na XXIV internacionalnom džez festivalu Nišvil.