Aleksandar Borodin (Aleksandr Porfirьevič Borodin), je bio ruski kompozitor, ali i hemičar i lekar. Rođen je 12. oktobar 1833. godine, a preminuo je 27. februara 1887. godine.

Foto: Vikipedija

Bio je jako talentovan za muziku i jezike. Svirao je klavir, flautu i violončelo. Obrazovao se na „Vojnoj akademiji za medicinu i hirurgiju“ u Sankt Peterburgu, gde je otkrio svoju sklonost ka eksperimentalnoj hemiji. Postao je doktor medicine baveći se toksikologijom fosforne i arsenikove kiseline. Usavršavao se u zapadnoj Evropi, a bio je i profesor na akademiji u Sankt Peterburgu. Kao hemičar, proučavao je reakcije u organskoj hemiji i hemijske veze. Značajni su njegovi radovi o sintezi fluora sa organskim jedinjenjima, polimerizacije i kondenzacije aldehida, kao i otkriće aldol reakcije. Neke od hemijskih reakcija dobile su njegovo ime.

Svetsku slavu Borodin je postigao svojim kompozitorskim radom. Do danas ostaje zagonetka kako je stizao da se bavi muzikom pored svog obimnog akademskog rada. Sam je govorio da je muzika razonoda i odmor od ozbiljnijih poslova.

Za sobom je ostavio prava remek dela – dve simfonije i treću nedovršenu, simfonijsku poemu „U stepama srednje Azije”, gudačke kvartete, pesme i svoje najznačajnije delo, operu „Knez Igor”. Ovo delo je pisao čitavih 18 godina i nije stigao da ga završi. To su uradili njegovi prijatelji Aleksandar Glazunov i Nikolaj Rimski-Korsakov.