Sredstvima dobijenim na Konkursu opštine Veliko Gradište za finansiranje programa od javnog interesa koje realizuju udruženja za 2020. godinu, manastir Nimnik će uložiti u proširenje prostora za parkiranje.

Vikipedija

Pored Srebrnog jezera i Ramske tvrđave, manastir Nimnik je jedna od naposećenijih mesta u opštini Veliko Gradište. Zbog velikog interesovanja, u sezoni od marta do oktobra, manastir Nimnik beleži oko 2.000 poseta nedeljno. U prilog tome, u narednom periodu biti sređen prostor oko manastira, kako bi bio pristupačniji za parkiranje autobusa.

Za proširenje prostora oko manastira neophodno je 2.000.000 dinara, od čega je 200.000 dala opština Veliko Gradište preko konkursa, a ostatak su manastirska sredstva.

Otac Jelisej, iguman manastira Nimnik

Prema rečima igumana manastira Nimnik, oca Jeliseja, u poslednje tri godine uloženo je oko 530.000 evra za uređenje manastira.

„Urađen je konak i smeštaj za goste, tako da oko 40 posetilaca mogu da prenoće kod nas. Uređena je porta i ograđena, od prošle godine manastir ima i toalet za goste sa osam kabina. Takođe je sređena i unutrašnjost manastira, kao i sala za 200 gostiju, ali i prilaz manastiru. Sada je red da se taj prostor proširi, a radovi će biti realizovani na jesen“, kaže za naš portal otac Jelisej i dodaje da će nakon proširenja uslediti i asfaltiranje.

Početkom marta ove godine, put prema manastiru Nimnik je osvetljen, postavljena je rasveta sa najsavremenijim LED svetiljkama koje ispunjavaju najviše tehničke standarde i najviši kvalitet u javnoj rasveti.

Kompanija Smart Energy Investment je donirala svetiljke, firma Кeep light je bila zadužena za montažu, a Elektrodistribucija Požarevac je donirala obnovu bandera i napojnih kablova kako bi savremene LED svetiljke mogle da se ugrade. Opština će u narednom periodu urediti i put do manastira.

Manastir Svetog Nikolaja Nimnik

Srednjevekovni manastir Nimnik, podignut u 14. veku, nalazi se u ataru sela Kurjače na putu koji vodi od Požarevca ka Velikom Gradištu.

Poreklo imena ovog manastira do danas nije sa sigurnošću utvrđeno, pa je u narodu prihvaćena legenda o mladoj čobanici Nikolini, koja nije htela da oda Turcima lokaciju manastira. Nakon što im je odgovorila „Nu štiu nimik“ – „Ne razumem ništa“, rastrgli su je „konjima na repove“, nakon čega je reč „nimik“ prešla u „Nimnik“, kako glasi današnji naziv manastira. Tačno vreme njegove izgradnje do danas nije utvrđeno, mada se u nekim spisima navodi 1371. godina. Sudeći po arhitekturi, izvesno je da je podignut u srednjem veku, kao zadužbina vlastelina kneza Bogosava, savremenika kneza Lazara, koji se spominje u narodnoj pesmi „Knez Bogosav i Starina Novak“.

Manastir je u početku bio crkva, zidana kamenom i pokrivena šindrom. Posle Prvog srpskog ustanka crkva je popaljena, opljačkana i porušena do temelja. U ruševinama Nimnika, meštani Kurjača su 1823. godine pronašli deo njegove srednjevekovne imovine, kao što su krstovi, bogoslužbeni inventar i dragocenosti, koje je sreski načelnik Josif Milosavljević pokupio i predao knezu Milošu Obrenoviću. Na starim temeljima, uz pomoć naroda, knez Miloš je 1825. godine podigao novu crkvu, postavio ikonostas i nabavio najnužnije crkvene knjige. Prema popisu iz 1851. godine, crkva nije imala freske, većje unutrašnjost hrama bila omalterisana i okrečena, sve do 1996. godine, kada je počelo njeno veliko renoviranje i živopisanje, završeno dve godine kasnije.

Crkva je zidana od kamena i cigala, sa svodom od dasaka, sa podom sačinjenim od obične i rimske cigle. Pored rimske cigle, donete sa obližnjeg antičkog Viminacijuma, u jedan zid crkve uzidan je i mermerni anđeo sa ovog lokaliteta, koji je bio prepoznatljiv detalj rimskih graditeljskih majstora. Pored crkve podignuta je i zvonara, o trošku samog manastira i uz finansijsku pomoćopštine. Jedno crkveno zvono poklonila je popadija Petrija, udovica Jakova Petrovića, koji je bio paroh pri ovoj crkvi, a drugo je poklonio Stevan Protić, trgovac iz Rama.

U poslednja dva veka, manastir Nimnik služio je kao parohijska crkva, da bi ga 1936. godine episkop Venijamin pretvorio u ženski manastir, što je do danas ostao. U manastirskom kompleksu nalaze se i dve kapele. Prva se zove „Svetinja“ i nalazi se na grobu pastirice koju su, prema legendi, ubili Turci a druga se nalazi u manastirskom konaku i posvećena je Pokrovu Presvete Bogorodice.

Prva igumanija pre Drugog svetskog rata je bila Igumanija Paraskeva Jovanović, potonja dugogodišnja igumanija Manastira Manasije, a u toku drugog svetskog rata Igumanija Ilarija, potonja iguanija Manastira Mušutišta i Manastira Pokajnice.

Posle Drugog svetskog rata igumanija je bila mati Justina, koja kasnije sa sestrama prelazi u Manastir Sićevo kod Niša. Godine 1984. iz Manastira Rakovice u Manastir Nimnik dolazi monahinja Efrosinija Milanović iz Zatonja i biva postavljena za igumaniju. Njenim trudom obnovljena je crkva i Svetinja, urađene freske, sagrađen veliki konak, ozidana mlekara i još puno toga. Sve do njenog upokojenja, 22. januara 2009. manastir je bio duhovna oaza za sve vernike i potrebite. Početkom 2016. manastir je pretvoren u muški.

Autor: RTV „Biser“