Jelena Lenka Dunđerski je bila ljubav i inspiracija velikog srpskog pesnika Laze Kostića koji joj je posvetio pesmu „Santa Maria della Salute“.

Vikipedija

Jelena „Lenka“ Dunđerski rođena je u Srbobranu, 21. novembra 1870. godine. Bila je ćerka Lazara Dunđerskog, imućnog Srbina u Vojvodini, velikog proizvođača i trgovca žitom i dobrotvora, čija porodica vodi poreklo iz Gacka u Hercegovini. Mezimica i ponos svoje bogate i ugledne porodice, Lenka je bila lepa devojka plavih očiju, visoka i skladna, koja je znala nekoliko jezika, svirala klavir, putovala.

Laza Kostić i Lenka Dunđerski prvi put su se sreli 1891. godine u Čelarevu kad je ona imala 21, a on 50 godina. Tokom naredne četiri godine često su provodili vreme zajedno. Kostić je po dolasku iz Cetinja često odsedao kod njih u porodičnom Dvorcu Dunđerskom i hotelu „Kraljica Jelisaveta“. Između njih se rodila ljubav, ali je Kostić odlučio da se povuče, najpre u manastir Krušedol, a zatim se, na predlog Lenkinog oca, oženio Julijanom „Julčom“ Palanački iz Sombora. Lenka je umrla iznenada od tifusne groznice na svoj rođendan 25. rođendan, 21. novembra 1895. godine u Beču. Nije bila udata i nije imala decu. Sahranjena je u Srbobranu, u kripti porodične kapele „Sveti Đorđe“.

Posle smrti Laze Kostića objavljen je deo rukopisa njegovog Dnevnika snova, u kojem je opisao doživljaje svoje unutrašnje ličnosti, čija je glavna junakinja bila Lenka. U dnevniku je pisac otkrio da je Lenka bila inspiracija za njegovu najlepšu ljubavnu pesmu „Santa Maria della Salute“. Svoje snove počeo je da beleži tek 1903. godine, osam godina nakon njene smrti, a isto toliko bio je oženjen Julijanom. Prema zapisima iz njegovog dnevnika, Lenka za njega nikad nije bila „sasvim mrtva“.