Isidora Sekulić, književnica, prevodilac i akademik rođena je 16. februara 1877. godine u Mošorinu. Bila je umetnik širokog obrazovanja i visoke kulture.

Foto: Vikipedija

Diplomirala je na Višem pedagogijumu u Pešti, a doktorirala u Nemačkoj. Dužim putovanjima i boravkom u Engleskoj, Francuskoj i Norveškoj, proširila je svoje znanje klasičnih i modernih jezika. Njeni lirsko-meditativni, rafinisano analitični i bogato asocijativni tekstovi označavaju pojavu moderne srpske proze. Isidorino duhovno interesovanje obuhvatalo je kako nauku tako i umetnost, pa je svoju delatnost mislioca i kritičara razvila u širokom rasponu, preplićući pozorišnu, muzičku, likovnu umetnost i arhitekturu sa literaturom i filozofijom.

U tom smislu, značajne su njene studije o gotovo svim velikim piscima ruske, francuske, engleske, nemačke, norveške i drugih literatura, a među tekstovima o domaćim piscima ističu se oni o Njegošu, Đuri Jakšiću, Lazi Kostiću, Petru Kočiću, Tinu Ujeviću, Ivi Andriću…

Od značaja su i njeni ogledi o stilu i jeziku, putopisi koji idu u sam vrh srpskog proznog izraza i prevodi.

Najpoznatija dela Isidore Sekulić su: „Saputnici“, „Hronika palanačkog groblja“, „Gospa Nola“, „Zapisi o mome narodu“ i „Pisma iz Norveške“.

Bila je prva žena član Srpske akademije nauka i umetnosti.

Preminula je u Beogradu, 5. aprila 1958. godine.