Sveti Nikola, koga Srpska pravoslavna crkva praznuje 19. decembra, najzastupljenija je krsna slava u srpskom narodu. Kao svetitelj koji se smatra zaštitnikom siromašnih, dece, putnika i porodice, bio je blizak narodu koji je kroz istoriju prolazio kroz teška vremena, ratove i seobe. Upravo zbog toga, praznik posvećen Svetom Nikoli prati veliki broj narodnih običaja koji su se očuvali do danas.
Nikoljdan je u crkvenom kalendaru obeležen crvenim slovom i jedan je od najsvečanijih dana u godini – dok jedni slave krsnu slavu, drugi odlaze u goste čestitajući praznik. Ovaj dan ujedno označava i početak niza zimskih praznika, koji počinju 19. decembra i traju sve do Bogojavljenja. Prema narodnom predanju, u noći između 18. i 19. decembra deca koja su bila dobra tokom godine u svojim čizmama, ostavljenim na prozoru, mogu pronaći poklone, slatkiše ili voće – običaj koji se i danas neguje u pojedinim krajevima Srbije.
Kako Nikoljdan pada u vreme Božićnog posta, slavska trpeza je obavezno posna. Ipak, ne izostaju glavna obeležja slave kod Srba – slavska sveća, vino, kolač i žito. Proslava započinje odlaskom na svetu liturgiju, a u domu se nastavlja lomljenjem slavskog kolača, paljenjem sveće i služenjem žita i vina. Slavski kolač se na Svetog Nikolu ne seče, već se lomi, što simbolizuje zajedništvo i slogu, dok se bez upotrebe noža naglašava duhovni smisao ovog čina.
U porodicama čiji su članovi na putu ili u inostranstvu, posebno se uznose molitve Svetom Nikoli za njihov siguran povratak, budući da se ovaj svetitelj smatra zaštitnikom putnika i moreplovaca. Takođe, u narodu je ukorenjeno verovanje da se na ovaj dan valja učiniti dobro delo i dati milostinja, u znak sećanja na dobročinstvo i milosrđe Svetog Nikole.
Prema narodnom običaju, na Nikoljdan se ne treba svađati, niti podizati ton, jer se Sveti Nikola smatra svetiteljem mira i pravde. Iako ovo nije crkvena zapovest, vekovima se prenosi kao važna moralna pouka koju srpski narod i danas poštuje.
