Sveti Ignjatije Bogonosac obeležava se 2. januara, u vreme Božićnog posta, kao praznik koji ne prati spoljašnje slavlje, već poziva na unutrašnju sabranost, molitvu i duhovnu pripremu. Ignjatindan nije dan bogate trpeze, već podsećanje da prava priprema za velike praznike započinje u čovekovoj duši.
Sveti Ignjatije Bogonosac bio je episkop Antiohije i jedan od najranijih svedoka hrišćanske vere. Crkveno predanje ga pamti kao dete koje je Isus Hristos uzeo u naručje, poučavajući da se Carstvo nebesko zadobija smirenjem i čistoćom srca. Nadimak Bogonosac dobio je jer je, prema učenju Crkve, nosio Boga u sebi – u veri, reči i delima, ostajući postojan i u trenucima najvećeg stradanja.
U vreme rimskog cara Trajana, zbog ispovedanja hrišćanske vere Ignjatije je uhapšen i sproveden u Rim, gde je mučenički postradao, bačen pred zveri. Njegove poslanice, nastale na putu ka stradanju, i danas predstavljaju temeljna svedočanstva o Crkvi, Evharistiji, poslušnosti i smislu hrišćanskog stradanja.
Ignjatindan se, po novom kalendaru, uvek obeležava tokom Božićnog posta, pa je ispunjen uzdržanjem i molitvom, bez veselja i raskoši. Vernici se tog dana podsećaju da je važnije očistiti misli i namere nego pripremiti bogatu trpezu.
U narodnoj tradiciji posebna pažnja posvećuje se prvoj osobi koja na Ignjatindan uđe u kuću, jer se veruje da ona simbolično nagoveštava kakva će biti godina pred domaćinom. Ovaj običaj Crkva tumači kao poruku da pažljivo biramo koga i šta puštamo u svoj život – ljude, reči i misli.
