Đura Daničić je bio srpski filolog, branilac Vukovih pogleda i veliki poštovalac njegovog rada, jedan od najznačajnijih radnika na proučavanju srpskog i hrvatskog jezika.

p-portal.net

Đura Daničić je rođen u Novom Sadu, 4. aprila 1825. godine, pod imenom Đorđe J. Popović. Školu je završavao u Novom Sadu i Požunu, a pravne nauke u Pešti i Beču.

Pod uticajem Karadžića i Miklošića, počinje da se bavi slovenskom filologijom, i postaje jedan od najznačajnijih radnika na proučavanju srpskog i hrvatskog jezika. Za vreme studija, materijalno su ga pomagali knez Mihailo Obrenović i Jovan Gavrilović. Tokom života, radio je kao bibliotekar Narodne biblioteke u Beogradu, bio sekretar Društva srpske slovesnosti, profesor Liceja (Velike škole), činovnik Uprave pošta, u Zagrebu sekretar, tada osnovane, Jugoslovenske akademije, pa opet u Beogradu, na Katedri srpskog jezika u Velikoj školi.

Pri kraju svog života, opet odlazi u Zagreb, gde produžava sa radom na velikom Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika. Na tom poslu ga je i smrt zatekla. Prezime Popović, zamenio je 1847. godine u Daničić, kojim se potpisao na svom prvom naučno–polemičkom radu Rat za srpski jezik i pravopis, i pri tom prezimenu je ostao do kraja.

Njegova veća izdanja srpskih starih spomenika, većinom još nezamenjena, jesu: Žitije Sv.Save, Žitije Sv.Simeona i Sv. Save od Domentijana, Nikoljsko jevanđelje, Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih, i mnoga druga manja dela, razasuta po naučnim izdanjima. Preveo i Stari zavet (Vuk je preveo Novi).

U svom započetom delu Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Daničić je predložio reformu latiničnog pisma, po ugledu na Vukovu reformu ćirilice. U njoj bi se digrafi dj, lj, nj, dž, zamenili određenim grafemama. Od Daničićevih grafema, u širu upotrebu je jedino ušla grafema Đ đ, umesto dotadašnjeg dj.

Umro je u Zagrebu, 17. novembra 1882. godine. Njegovo telo preneseno je u novembru iste godine u Beograd. Sahranjen je na Markovom groblju. Kasnije je njegov grob izmešten na Novo groblje.