U srpskom narodu, praznik poznat kao Vrtoloma (ili Vratoloma) obeležava se u čast Svetog apostola Vartolomeja, jednog od dvanaestorice Hristovih učenika. Ovaj praznik se slavi 24. juna po gregorijanskom kalendaru, zajedno sa Svetim Varnavom, a duboko je ukorenjen u narodnim običajima i verovanjima.
Sveti Vartolomej je propovedao hrišćanstvo u Aziji, Indiji i Jermeniji, gde je i mučenički stradao. U narodu se veruje da je bio zaštitnik useva i da strogo kažnjava one koji na njegov dan rade teške poslove. Zbog toga se u mnogim krajevima Srbije tog dana ne ore, ne kosi i ne obavljaju poljski radovi, kako bi se izbegla nesreća ili propast letine.
Naziv „Vrtoloma“ potiče iz narodnog verovanja da se na taj dan lako može „slomiti vrat“, pa se deci zabranjuje da se penju po drveću, a ženama da „bućkaju“ mleko. U nekim krajevima se veruje da kupanje u rekama može doneti nesreću, a u Pomoravlju se često čuje izreka: „Smlatiće te kao Vrtoloma prasku“, što oslikava strahopoštovanje prema ovom danu.
U Šumadiji se veruje da Sveti Vartolomej leči od padavice, pa bolesni odlaze u manastire da se pomole. U topličkom kraju postoji predanje da Sveti Vartolomej i Sveti Sava na taj dan sede na planini i čuvaju njive od nepogoda – tek kada zadremaju, može doći do grada ili oluje.
