Vernici Srpske pravoslavne crkve sutra, 9. januara, obeležavaju Svetog Stefana, prvog hrišćanskog mučenika opisanog u Novom zavetu, u Delima apostolskim. Ovaj praznik u narodu je poznat i kao Stevanjdan i ujedno predstavlja treći dan Božića, koji se, kao i većina velikih pravoslavnih praznika, obeležava uz brojne običaje i verovanja.
Sveti Stefan bio je poznat po svojoj revnosti u širenju hrišćanske vere i velikom milosrđu prema siromašnima. Zbog vere u Isusa Hrista i propovedanja, pogubljen je kamenovanjem u Jerusalimu, čime je postao simbol hrabrosti, pravde i istrajnosti u veri. U srpskom narodu postoji verovanje da bi se na ovaj dan vernici trebalo da mu se pomole kako bi duhovno ojačali, jer se Sveti Stefan smatra zaštitnikom porodice i doma, kao i praznikom koji se vezuje za molitvu za mir i blagostanje.
Najrasprostranjeniji običaj na Svetog Stefana jeste iznošenje božićne slame iz kuće. Od davnina se verovalo u njenu čudotvornu moć, pa se slama pažljivo skupljala i polagala na mesta gde je bilo važno podstaći rod i napredak – u vinograde, torove, ispod voćaka ili u gnezda živine. Naši preci su posebno vodili računa da se slama ne baca, jer se smatralo da bi se time odbacila božićna sreća. Prema običaju, slamu bi iznosile žene, tiho i bez reči, kako se „ne bi čulo da Božić odlazi“.
U pojedinim krajevima Srbije, gde se za Badnji dan slama i badnjaci nose na groblje, na Stevanjdan se ponovo odlazi, a potom se slama i badnjaci skupljaju i odnose u vinograd. Takođe, običaj je da se nakon trećeg dana Božića iz kuće iznese i božićna pšenica, koja se, prema narodnom verovanju, ne baca, već koristi na način koji simbolizuje život i napredak.
Sveti Stefan je i jedna od najčešćih krsnih slava među Srbima. U narodu se u šali kaže da je ova slava „škrtica“, jer gosti na Stevanjdan dolaze siti nakon božićnih trpeza. Istovremeno, Sveti Stefan bio je krsna slava dinastije Nemanjić i zaštitnik svih vladara iz ove porodice. Njegov lik nalazio se na vladarskim pečatima i kovanicama, a ime Stefan postalo je sastavni deo imena mnogih srpskih srednjovekovnih vladara, kao znak poštovanja prema ovom svetitelju.
