Galerija „Milena Pavlović Barilli“ obeležava 58 godina od osnivanja. Tim povodom, predstavljena je knjiga rukopisa Danice Pavlović, majke Milene Pavlović Barili, jedne od najpoznatijih i najtalentavanijih umetnica svih vremena.

RTV „Biser“

„Među mnogobrojnim delima, Galerija čuva i brojne predmete, pisma i dokumenta, a posebnu važnost ima tekst pod nazivom „Milenin život“, koji je njena majka ispisala penkalom na hartiji za pisma“, priča kustos Galerije Violeta Tomić i dodaje da je rukopis prvi put publikovan u požarevačkom listu „Braničevo“ 1983. godine i to u četiri nastavka.

RTV „Biser“

Knjiga koja je predstavljena čini prikaz Daničinog vernog praćenja ćerkinog života u nekoliko faza – od školovanja, prvo u Umetničkoj školi u Beogradu, potom u Minhenu, studijska putovanja u Madrid i Pariz, pa prve izložbe od kojih se izdvaja ona u Londonu.

O tom nomadskom periodu Danica svedoči iz prve ruke, jer je tada putovala sa ćerkom. Posle toga, Danica više vremena provodi u Požarevcu, a o ćerkinom životu, pretežno u Parizu i Londonu, saznaje iz Mileninih toplih i poverljivih pisama i dugih razgovora tokom povremenih viđanja, sve do 1939. Godine, kada Milena kreće na put u Njujork.

Kako je ubrzo počeo Drugi svetski rat, privatna pošta preko Atlantskog okeana gotovo da nije ni putovala, pa se između majke i ćerke spustila zavesa tišine i neizvesnosti. Kraj rata, kada Milena iz Njujorka preko radija pozdravlja oslobođenje Beograda, probudio je u majci kratkotrajnu nadu da će ponovo videti svoju jedinicu, koja je surovo prekinuta vešću da je Milena umrla u martu 1945. godine. Imala je nepunih 36 godina. Nešto kasnije Danica je saznala za uspehe svoje ćerke u Americi.

„S obzirom na to da je tekst pisan sa vremenske distance u odnosu na događaje i da je Danica već bila u poodmaklim godinama, uočavaju se izvesna manja odstupanja od činjenica, ali uprkos tome, rukopis Danice Pavlović može se smatrati tačnim i autentičnim svedočenjem o vrlo važnim događajima iz života slikarke Milene Pavlović Barili“, kaže Violeta Tomić.

Originalan rukopis Danice Pavlović, foto: RTV „Biser“

Originalan rukopis Milenin život“ iz pera Danice Pavlović čuva se u fondu Galerije „Milene Pavlović Barilli“, a u ovom izdanju objavljen je njegov faksimil, kao i značajne porodične fotografije, koje je urednica i priređivač, kustos Galerije Violeta Tomić, poređala hronološki, te svaka fotografija prati tekst.

Branka Pražić, lektor knjige „Milenin život“ smatra da niko ne može tako da opiše nečiji život, kao neko ko vas u stopu prati, kao što je Danica pratila svoju ćerku, njen saputnik, saborac, sapatnik. Prošle su zajedno tugu, bol, muku, patnju, sreću i Mileninu svetsku slavu.

„Danica nije pisala s namerom da tekst jednog dana bude objavljen i verovatno je pisala posle Milenine smrti“, priča Branka Pražić i dodaje da se kroz rukopis jasno vidi uzajamna velika ljubav između Danice i Milene. Ona je imala težak zadatak, jer kao lektor nije smela da menja smisao rukopisa, da menja strukturu Daničinih rečenica, ali je morala da, neke delove koji nisu bili dovoljno jasni, razjasni kako bi bilo prihvatljivo i razumljivo čitaocima. Delimično u knjizi govori u trećem licu, ali se u nekim delovima obraća i Mileni. Važno je napomenuti da Danica nijednog trenutka nije zapadala u patetiku, iako su imale mnogo problema.

Violeta Tomić, kustos, Branka Pražić, lektor i Ljiljana Japundžić, dir. Galerije „Milena Pavlović Barilii“, foto: RTV „Biser“

Lektorka Pražić je, priznaje, imala veoma najzahtevniji zadatak do sad. Rukopis nosi mnogo emocija i vrlo lako se može izgubiti profesionalna distanca i preći tanka linija između lektora i običnog čitaoca.

„Osim ovog rukopisa, Danica Pavlović napisala je i četiri pripovetke – tri na srpskom i jednu na italijanskom jeziku i nadam se da će i one biti objavljene“, rekla je Pražić.

Danica Pavlović je bilo veoma obrazovana. Četiri godine, od 1893. provela je u internatu u Temišvaru gde je, pod nadzorom pravoslavnih monahinja, učila jezike (francuski, nemački i italijanski), muziku, pevanje i lepo vladanje. Po povratku iz internata Danica sa braćom, a kasnije i sama, obilazi Evropu, upoznaje viđenije Srbe i odlučuje da nastavi školovanje. Studirala je muziku, klavir i pevanje na konzervatorijumu u Minhenu, gde je, u novembru 1905. godine, upoznala svog budućeg supruga, takođe studenta muzike, Italijana Bruna Barilija. Bili su 14 godina u braku, ali su i posle razvoda, ostali u prijateljskim odnosima.

Rođena je 1883. godine kao šesto, najmlađe i jedino žensko dete u porodici Stojana i Bosiljke Pavlović. Daničin otac Stojan Pavlović bio je predsednik požarevačke opštine, narodni poslanik Radikalne stranke, trgovac duvanom i rentijer. Majka Bosiljka Pavlović bila je unuka Save Karađorđević, udate Ristić, najstarije Karađorđeve ćerke. Više decenija bila je predsednica Kola srpskih sestara u Požarevcu.

I pored porekla koje je imala, ni Danica, a kasnije ni Milena, nisu imale nikakve privilegije.

Istorijat Galerije „Milena Pavlović Barili“ 

Zgrada je zadužbina porodice Pavlović. Bosiljka i Stojan Pavlović su sagradili kuću, ostavili je svojoj ćerki Danici, a ona je kuću zaveštala gradu Požarevcu kako bi sačuvala uspomene na Milenin rad, život i delo, celokupan opus koji je ona uspela da sakupi godinama.

RTV „Biser“

Između dva rata, tačnije 1921. godine, Bosa je testamentom zaveštala kuću ćerki Danici. Plac na kojem se nalazi sadašnja zgrada galerije protezao se do sadašnje zgrade “Elektromorave”, gde je prvobitno bilo zamišljeno da bude Milenina galerija. Godine 1955. Josip Broz Tito je dao sredstva da se zida ta zgrada. Međutim, godinu, dve nakon toga, Požarevac je zadesila poplava i sredstva koja je trebalo grad da doda za izgradnju galerije, morala su da se preusmere za odbranu od poplave. Na neki volšeban način su posle toga kompletan deo placa prepisali preduzeću “Svetlost”, koje je kasnije preimenovano u “Elektromorava”.

Posle tog čina tadašnjih opštinskih vlasti, Danica se naljutila, 16 najpoznatijih Mileninih dela je prodala u Beogradu – Muzeju savremenih umetnosti i Narodnom muzeju. Kada su požarevačke vlasti uvidele da je ona ozbiljna, te da ako tako nastavi, neće uspeti da sačuvaju ono što im je prvobitno nudila, onda su napravili dogovor sa njom. Danica se vratila iz Rima, u kojem je u to vreme živela, sklopljen je dogovor i 1962. godine je otvorena galerija. Prednji deo kuće je srušen, restauriran, da bi potom napravljena galerija u kojoj se sada nalaze Milenina dela.

U to vreme, predsednik opštine Požarevac je bio Branko Ivošević. Njegove ćerke Olivera i Dragana tada su imale 10, odnosno 12 godina i bile su prisutne na otvaranju Galerije. „Snimala je televizija, deci je bilo zabranjeno da prisustvuju, ali pošto je naš otac bio predsednik opštine, mi smo uspele da gledamo otvaranje. Bilo je prelepo. Kasnije smo odlazile kod Barilijevih u Parmu“, priseća se Olivera detinjstva i porodice Barili.

Podsećamo, Galerija je za javnost svečano otvorena 24. juna 1962. godine, pod krovom preuređene stare porodične kuće Pavlovića. Tom prilikom  Danica Pavlović je otkrila memorijalnu ploču sa urezanom posvetom: “Milenin dom-njenom talentu,vrednoći i mladosti – mama“. Kao muzej memorijalnog tipa sa umetničkim fondom, ličnim predmetima Milene Pavlović Barili, Mileninom bibliotekom, porodičnom zaostavštinom i arhivskom građom, obavlja poslove zaštite, istraživanja, evidentiranja, prikupljanja, sređivanja, publikovanja i prezentacije kulturnih dobara-umetničkih radova Milene Pavlović Barili i porodične zaostavštine.

Autor: RTV „Biser“