Branislav Nušić, bio je srpski književnik, majstor komedije, humora i smeha, pisac romana, drama, priča i eseja, začetnik retorike u Srbiji i istaknuti fotograf amater. Bio je odličan zabavljač šire pozorišne i čitalačke publike koja mu je uvek bila naklonjenija od kritičara.

knjiga pixabay

Branislav Nušić je rođen 8. oktobra 1864. godine u Beogradu, kao Alkibijad Nuša u cincarskoj porodici Đorđa i Ljubice Nuše. Alkibijad je svoje detinjstvo proveo u Smederevu, gde je pohađao osnovnu školu i prve dve godine gimnazije, a zatim se vratio u Beograd, gde je maturirao. Kada je napunio 18 godina promenio je ime i postao Branislav Nušić.

Branislav Nušić je prvenstveno pisao o ljudima i svemu oko njih. Njegove najpoznatije komedije su: „Protekcija”, „Svet”, „Put oko sveta”, „Gospođa ministarka”, „Narodni poslanik”, „Mister Dolar”, „Ožalošćena porodica”, „Pokojnik”, „Dr”, „Sumnjivo lice”, „Ne očajavajte nikad” i romanima: „Autobiografija”, „Opštinsko dete” i „Hajduci”. Pisao je i drame: „Tako je moralo biti”, „Jesenja kiša”, „Iza božijih leđa”, „Pučina”, „Kirija”, pripovetke: „Politički protivnik”, „Posmrtno slovo”, „Klasa”, „Pripovetke jednog kaplara” i tragedije: „Knez Ivo od Semberije”, „Hadži-Loja”, „Nahod”, „Hadži-Ena”, dok se danas sve više skreće pažnja na njegov značaj kao teoretičara retorike.

Preminuo je 19. januara 1938. godine u Beogradu.