Slava Đurđica, posvećena Svetom Georgiju, obeležava se 16. novembra kao uspomena na prenos njegovih moštiju iz Nikomidije u Lidu Palestinsku. Iako nije obeležen crvenim slovom, ovaj praznik zauzima posebno mesto u srpskoj tradiciji i duhovnosti, a mnoge porodice ga slave kao svoju krsnu slavu.
Sveti Georgije, jedan od najpoštovanijih svetaca u pravoslavlju, poznat je kao velikomučenik i zaštitnik vere, hrabrosti i pravednosti. Njegove mošti, prema predanju, prenete su u Lidu prema njegovoj poslednjoj želji, a na taj događaj podseća današnji praznik.
Đurđic – Mali Đurđevdan i značaj u narodu
Sveti Georgije se u pravoslavnoj tradiciji slavi dva puta godišnje:
-
Đurđevdan – 6. maja, dan njegovog stradanja
-
Đurđic – 16. novembra, dan prenosa moštiju
Zbog toga se ovaj praznik naziva i Mali Đurđevdan, a smatra se danom zahvalnosti, molitve i porodičnog okupljanja. Brojne porodice širom Srbije slave Đurđic kao svoju krsnu slavu.
Običaji i verovanja
U skladu sa narodnom tradicijom i hrišćanskim običajima, vernici na Đurđic:
-
odlaze u crkvu i pale sveće Svetom Georgiju
-
ne obavljaju teške fizičke poslove
-
pripremaju slavsku trpezu sa slavskim kolačem, žitom, vinom i svećom
-
mole se za zdravlje, zaštitu i mir u domu
U narodu je rašireno verovanje da Sveti Georgije štiti od bolesti, neprijatelja i nesreća, pa se ovom prazniku pristupa s posebnim poštovanjem.
