Orijent ekspres je jedan od najslavnijih vozova u istoriji železnica. Orijent ekpres je postao sinonim za luksuzno putovanje vozom, iako to na početku nije bio.

istorijazasve

Čuveni voz Orijent ekspres ili kako je kod nas nazivan „Munjeviti voz“ je uveden u saobraćaj 4. oktobra 1883. godine. Sve do Prvog svetskog rata saobraćao je od Pariza do Carigrada preko Minhena, Beča, Budimpešte, Beograda, Niša i Sofije. Pošto još nije bio razvijen automobilski i avionski saobraćaj, Orijent ekspres je u narednom dugogodišnjem periodu predstavljao jedino udobno i efikasno sredstvo za prevoz putnika na velikim daljinama, pogotovo u međunarodnom saobraćaju. Iako u samom početku nije, on vremenom postaje sinonim za luksuzna putovanja bogate klijentele.

Saobraćaj voza je otpočeo na prvobitnoj trasi od Pariza do grada Đurđu u Rumuniji sa zaustavljanjem na stanicama u Minhenu i Beču. Po dolasku U Đurđu, putnici su prebacivani trajektom preko Dunava do grada Ruse u Bugarskoj. Odatle su putovanje nastavljali drugim vozom koji je išao opet samo do Varne, gde se opet presedalo na trajekt koji bi ih konačno dovezao do Istanbula. 1885. godine u saobraćaj je puštena trasa preko Beča, Budimpešte i Beograda do Niša. Dalje se put nastavljao kočijom do Plovdiva, a odatle ponovo vozom do Istanbula. To je trajalo do 1889. godine, kada je završena i deonica Niš—Plovdiv, pa je konačno kompletiran saobraćaj vozom na trasi Pariz – Beč – Budimpešta – Beograd – Niš – Sofija – Istanbul. U ovom periodu Orijent ekpres je saobraćao svakodnevno od Pariza do Budimpešte, a tri puta nedeljno do Beograda i Istanbula, dok je za Bukurešt, Konstancu i Crno more vozio jednom nedeljno.

Orijent ekspres je bio važan i za putnike u Srbiji, pa je tako građanstvu putem „Srpskih novina“ broj 235 od 26. oktobra 1888. godine objavljeno:

Tokom Prvog svetskog rata prekida se saobraćaj voza Orijent ekspres, a interesantno je da 11. novembra 1918. usred šume blizu raskršća Retond kod grada Kompijen, maršal Ferdinand Foš potpisao sa Matijasom Ercbergerom primirje koje je označilo kraj svih neprijateljstava baš u vagon restoranu broj 2419 čuvenog Orijent Ekspresa.

Odmah nakon završetka ratnih dejstava pojavila se preka potreba za njegovim uslugama jer je to bilo jedino solidno prevozno sredstvo u međunarodnom daljinskom saobraćaju. Tako je 1919. godine zaključena posebna međunarodna konferencija kojom je zadužena francuska kompanija P.L.M. i dato joj je odobrenje da uvede u saobraćaj jedan od najluksuznijih međunarodnih vozova na najdužoj relaciji u cilju zamene čuvenog predratnog Orijent ekspresa. Kola za ovaj voz obezbeđivalo je Međunarodno društvo kola za spavanje .

Voz nesmetano saobraća narednih godina, a do prekida dolazi tokom Drugog svetskog rata. U ovom periodu nemačka firma „Mitropa“ preuzima pojedine delove rute Orijent ekspresa, međutim zbog čestih diverzija na prugama, na teritoriji Balkana saobraćaj je bio potpuno obustavljen.

Nakon završetka rata saobraćaj je ponovo obnovljen, ali zbog nesporazuma između tadašnje Jugoslavije i Grčke nije saobraćao deo voza prema Solunu i Atini. Konačno 1951. godine je uspostavljen normalan saobraćaj ali tada je zatvorena bugarsko – turska granica zbog Hladnog rata i gvozdene zavese. Saobraćaj se obavljao s tim da su se na granicama komunističkih zemalja vagoni menjali vagonima države kroz koju je voz prolazio.

Vrhunac saobraćaja Orijent ekspresa doživljava četrdesetih godina 20. veka. U Voz Orijent ekspres dobija reputaciju luksuznog i komfornog voza. U sastavu voza nalaze se kola za spavanje i ručavanje, i bio je poznat po vrhunskoj usluzi i profesionalnom osoblju, a u njemu je služena vrhunska hrana i specijaliteti. Tih godina trasa je produžena od Pariza do Kalea.

Orijent ekspres je bio poznat po čuvenim putnicima. Njime je putovalo sve što je simbolizovalo bogatu buržoaziju, diplomatiju, poslovne ljude i plemstvo. Putnici voza su bili gotovo svi evropski monarsi tog doba: engleski kraljevi Edvard Sedmi i Edvard Osmi, grčki kralj Đorđe, švedski kralj Gustav, bugarski kralj Ferdinand, njegov naslednik Boris i Leopold Drugi belgijski. Zato je nazivan „kraljem vozova i vozom kraljeva”

Pored njih Orijent ekspresom putovale su i mnoge druge značajne ličnosti poput Alberta Ajnštajna, Džozefine Bejker, Ingrid Bergman, Lorensa od Arabije, Marlen Ditrih, i špijunke Mata Hari. Zbog potreba putnika Orijent ekspresa, u Istanbulu je nedaleko od železničke stanice Sirkeči koja je bila krajnja za ovaj vozi sagrađen i luksuzni hotel Orijent ekspres.

Ipak ovaj voz najviše je proslavila čuvena britanska književnica, autorka detektivskih romana Agata Kristi koja je nekoliko puta putovala Orijent ekspresom. Prvi put je putovala 1928. godine, a nekoliko meseci kasnije voz je na putu iz Istanbula bio zaglavljen šest dana u snežnoj mećavi. Pošto joj se nešto slično desilo na sledećem putovanju, dobija inspiraciju za jednu od svojih najpoznatijih detektivskih priča „Ubistvo u Orijent ekspresu”, čiji deo radnje se dešava na teritoriji bivše Jugoslavije. U priči se pominje Beograd, a voz je zaustavljen mećavom i snežnom lavinom između Vinkovaca i Slavonskog broda.

Isidora Sekulić srpska književnica, akademik i prva žena član Srpske akademije nauka i umetnosti govorila je da je Orijent ekspres mahnite brzine.

Poslednji voz Orijent ekpresa je pošao za Istanbul 19. maja 1977. i njime je okončana bogata i burna istorija ovog voza duga skoro jedan vek.

Danas Orijent ekspres saobraća na pojedinim delovima trase isključivo u turističke svrhe sa originalnim obnovljenim vagonima, i na taj način se čuva sećanje na najpoznatiji i najluksuzniji voz na svetu koji je saobraćao u redovnom saobraćaju.

Izvor: kcns