Horhe Luis Borhes, argentinski književnik, rođen je u Buenos Airesu, 24. avgusta 1899. godine.


Rođen je u porodici špansko-britansko-portugalskog porekla. Borhes je pre maternjeg naučio engleski jezik, a već u šestoj godini napisao je svoju prvu priču.

Ranu mladost proveo je u Evropi, a po povratku u Argentinu pokrenuo je nekoliko književnih časopisa, objavio prve knjige poezije i zbirku eseja „Sedam traženja“.

Godine 1935, objavljena je njegova „Opšta istorija beščašća“, a pet godina kasnije „Antologija fantastične literature“. Bio je direktor Nacionalne biblioteke i profesor engleske književnosti na Univerzitetu u Buenos Airesu. Poslednjih dvadeset godina života, Borhes je, iako potpuno slep, neumorno pisao: „Peščanu knjigu“, „Nove priče Bustosa Domeka“, „Istoriju večnosti i druge eseje“…

Dobitnik je niza međunarodnih književnih priznanja, ali njegovo delo, uprkos brojnim nominacijama, nije ovenčano Nobelovom nagradom. Delo ovog poete, maštara i jednog od najvećih intelektualaca savremene kulture, presudno je obeležilo latinoameričku književnost i svrstalo ga među najveće svetske pisce.