Radoje Domanović bio je srpski realistički književnik, pripovedač i satiričar, tvorac srpske satirične pripovetke.

Foto: Pixabay

Rođen je 16. februara 1873. godine u porodici seoskog učitelja u selu Ovsište kod Kragujevca. Detinjstvo je proveo u susednom selu Jarušicama, gde je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Kragujevcu, a Filozofski fakultet na Velikoj školi u Beogradu. Kao profesor srpskog jezika radio je u gimnazijama u Vranju, Pirotu i Leskovcu. Zbog političkih uverenja je proganjan, premeštan i otpuštan sa posla.

Posle pada režima kralja Aleksandra Obrenovića 1903. godine, nezadovoljan malim promenama u zemlji, pokreće politički list u kojem pokušava da se bori protiv mana novog režima. Razočaran, odavao se sve više boemskom životu, mnogo je pio, usamljen, ogorčen i siromašan, umro je u 35. godini života, 17. avgusta 1908. godine u Beogradu.

Radoje Domanović je prvi pravi satiričar među srpskim realistima, satira je glavno obeležje njegovog talenta. On je tvorac srpske satirične pripovetke.

Najznačajnije njegove pripovetke su: Vođa, Danga, Stradija, Kraljević Marko po drugi put među Srbima,
Razmišljanje jednog običnog srpskog vola, Ukidanje strasti, Pozorište u palanci, Glasam za slepca, Ne razumem.

Veliki broj osnovnih škola nosi ime „Radoje Domanović“, takođe postoji i Zadužbina „Radoje Domanović“ koja dodeljuje nagradu sa istim imenom. Pomenimo i to da Radoje Domanović ima bistu na Kalemegdanu u Beogradu.

Izvor: Vikipedija