Vladimir Majakovski je najistaknutija pesnička ličnost ruskog futurizma i prvih godina revolucije i sovjetske vlasti. Bio je osoben kao ličnost, kao pojava, kao pesnik. Od početka je bio buntovne i dinamične prirode, otvoren u nastupima i raspravama, čovek protesta i dinamičnog shvatanja života. Kao pesnik bio je inovator, uveo je u poeziju leksiku ulice, ekstatičan ton, eksplozivan jezik, neobičan rečnik, citate, nove žanrove poeme, stepenast stih.
Majakovski jedan od osnivača ruskog futurizma. Godine 1912. pojavio se „Šamar javnom ukusu“, manifest ruskog futurizma, koji su potpisali: David Burljuk, Aleksandar Kručonih, Vladimir Majakovski i Viktor Hlebnjikov. Uveo je nove žanrove poeme: Lirske reportaže, lirsko-epske poeme, lirsko-fantastične poeme.
Živeo je dinamičnim i punim životom čoveka i pesnika, a umro je tiho i povučeno : ubio se aprila 1930. godine. Taj njegov čin ostao je tajna. Pjesnik je javno izjavio „Mrzim sve ono gde se smrt javlja i snuje! Obožavam život pa ma kakav bio.“ On je osudio samoubistvo pesnika Sergeja Jesenjina, ali je u oproštajnom pismu napisao : „Ovo nije način (drugima ga ne preporučujem), ali ja nemam izlaza. “
Izvor: Vikipedija