Vladimir Majakovski je najistaknutija pesnička ličnost ruskog futurizma i prvih godina revolucije i sovjetske vlasti. Bio je osoben kao ličnost, kao pojava, kao pesnik. Od početka je bio buntovne i dinamične prirode, otvoren u nastupima i raspravama, čovek protesta i dinamičnog shvatanja života. Kao pesnik bio je inovator, uveo je u poeziju leksiku ulice, ekstatičan ton, eksplozivan jezik, neobičan rečnik, citate, nove žanrove poeme, stepenast stih.

Foto: Vikipedija

Majakovski jedan od osnivača ruskog futurizma. Godine 1912. pojavio se „Šamar javnom ukusu“, manifest ruskog futurizma, koji su potpisali: David Burljuk, Aleksandar Kručonih, Vladimir Majakovski i Viktor Hlebnjikov. Uveo je nove žanrove poeme: Lirske reportaže, lirsko-epske poeme, lirsko-fantastične poeme.

Živeo je dinamičnim i punim životom čoveka i pesnika, a umro je tiho i povučeno : ubio se aprila 1930. godine. Taj njegov čin ostao je tajna. Pjesnik je javno izjavio „Mrzim sve ono gde se smrt javlja i snuje! Obožavam život pa ma kakav bio.“ On je osudio samoubistvo pesnika Sergeja Jesenjina, ali je u oproštajnom pismu napisao : „Ovo nije način (drugima ga ne preporučujem), ali ja nemam izlaza. “

Izvor: Vikipedija