Ana Ahmatova, jedna od najvećih pesnikinja 20. veka, rođena je na današnji dan, 23. juna. 1889. godine. 

Foto. Vikipedija

Ana Ahmatova, ruska književnica, detinjstvo je provela u Carskom selu, gimnaziju završila u Kijevu, gde je počela da studira. U Petrogradu se udala za pesnika Nikolaja Gumiljova, koji je kasnije stradao u staljinističkim čistkama. Bila je prijateljica Osipa Mandeljštama, Borisa Pasternaka, posvetila je pesmu Majakovskom, pisala o Ljermontovu, drugovala sa Modiljanijem, koji je slikao njene portrete… Prva knjiga Ahmatove „Veče“, izašla je 1912, „Brojanice“ 1914, a „Belo jato“ 1917. godine.

Stekla je izuzetnu popularnost, iako njena poezija, jednostavna i ispovedna, izgleda kao da je pisana da ostane u koricama dnevnika. Njena lirika odiše erotikom i mistikom. U svojim stihovima negovala je i tradiciju narodne poezije. Posle revolucije objavila je knjige „Anno Domini“ i „Bokvica“. U nemilosti totalitarnog režima, sledeće tri decenije nije objavljivala. Iz Saveza sovjetskih književnika isključena je 1946. godine. U Petrogradu je živela izolovano, u hladnoći i gladi, a svoje pesme pamtila , jer je morala da spali papir na kome su pisane.

Danas je u tim prostorijama Muzej koji nosi njeno ime. Rehabilitovana je posle 20. kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Godine 1962, objavila je „Poemu bez heroja“, koju je pisala 22 godine, a „Rekvijem“ je posvećen teškim vremenima stradanja i progona, čija je žrtva bio i njen sin. Pesme Ane Ahmatove, čudesne poetese koja je svojim stihom očarala svet, kod nas su puno prevođene i objavljivane.

Preminula je u Lenjingradu, 06. marta 1966. godine.

Autor: RTV „Biser“