Ironično da se u selu koje se naziva po radovanju otvorila Pandorina kutija srpskog usuda nesreće koja nas sa tog mesta, izgleda, i dalje prati. Dok ne okajemo grehe strašnog niza kraljeubistava nećemo se osloboditi tog prokletstva da nam država i narod uporno propadaju i doživljavaju neprestane tragedije u poslednja dva veka.
U blizini Velike Plane pored sela Radovanje postoji lug gde se vožd Karađorđe smestio očekujući vesti od svog kuma i kneza Miloša da se sastanu i nastave ustanak protiv turskog ropstva. Povratak Karađorđa u Srbiju uznemirio je mnoge duhove. Turci su tek umirili Srbiju pod upravom kneza Miloša, koji je bio u toku pregovora sa njima nadajući se i određenim povlasticama za zemlju, tako da im je Karađorđev dolazak uneo veliki nemir. Knezu Milošu, koji je učvrstio svoju vlast, nije odgovaralo da ima glavobolje oko toga hoće li narod ponovo hteti vožda za gospodara.
Turcima nije odgovarala nova oružana pobuna kad su taman pred sultanom pokazali da su Srbiju ponovo stavili pod kontrolu. Malo radi osiguranja svoje vlasti, malo pod pritiskom Turaka, da bi ih umirio i tako sačuvao krhki mir i naznaku jedva postignutih povlastica koje bi Srbija dobila, on ljudima od poverenja daje zadatak da izvrše užasno ubistvo srpskog vožda u Radovanjskom lugu. Verovalo se da Karađorđa neće metak tako da je odlučeno da se to uradi sekirom. Karađorđa je ugostio kum Vujica Vulićević i preko njega je tekla konverzacija sa Milošem. Voždu je obećan sastanak sa Milošem kako bi on spokojno čekao na tom mestu. Vujica je bio organizator ubistva po nalogu kneza, koji je tada već bio neograničeni gospodar. On mu je pripremio večeru sa svime što je vožd voleo.
Pred zoru, Vujicin poverenik Nikola Novaković poreklom iz Crne Gore, jer se za to tražio neko izadeka, ubija Karađorđa sekirom, a jataganom mu odseca glavu kako bi bila odneta knezu Milošu koji je trebalo da je preda Turcima kao dokaz da je ispunio nalog i uklonio opasnost. Nikola je imao i lični razlog da presudi Karađorđu. Njegovog brata Nedeljka vožd je zbog kukavičluka na Deligradu 1806. godine osudio na smrt i tada se on zakleo da će osvetiti brata. Naravno, bilo mu je i plaćeno za to što je uradio.
Glava vožda je završila u Istambulu, poslata sultanu da je najveći protivnik carstva uklonjen, a njegovo telo je sahranjeno pod hrastom u neposrednoj blizini mesta zločina. Ovaj prostor je i danas dostojno obeležen. Kasnije, njegovi posmrtni ostaci su preneti na Oplenac u crkvu mauzolej dinastije Karađorđević.
Kob zločina u Radovanjskom lugu stigla je sve koji su u njemu učestvovali. Svi su izgubili zdravlje, razum, imanje, potomstvo, loze su im se ugasile… Miloš je tražio da vidi ubicu i upitao ga da li se do sada pročuo po nečemu:
– Nisam gospodaru.
– E vala, sada hoćeš.
Nikola je ubrzo skrenuo pameću, lutao je od sela do sela, gladan, go i bos… Niko nije želeo da ga primi u kuću, niti da mu da hranu ili vodu. Narod je na njega bacio kletvu da ga ne prime ni zemlja, ni voda, ni nebo. Dve i po godine posle ubistva on je upao u reku Rasinu, ali se nije udavio. Nije ga ni voda htela. Bujica ga je odnela na vitlo obližnje vodenice koje ga je smrvilo.
Karađorđev kum Vujica je progonjen savešću izgradio crkvu Pokajnicu, ali mu to nije pomoglo.
Njega je knez Miloš najpre unapredio u nahijskog kneza, ali mu je tu titulu kasnije oduzeo čime započinje njegova propast. Oboleo je od nepoznate kožne bolesti tako da mu je svo lice bilo u krastama. U snovima ga je proganjao voždov lik i on je u poluludom stanju i teškim mukama od bolesti otišao pred vrata Pokajnice da još jednom zatraži oprost nakon čega je ubrzo umro.
Prema jednoj verziji Vujicu je otrovao Karađorđev rođak Gmitar Petrović. Vlasnik imanja na kojem se dogodio zločin je završio na prosjačkom štapu, a loza mu se ugasila. Knez Miloš, koji se potrudio da njegova loza postane vladajuća dinastija u Srbiji imao je probleme sa bolećivom decom koja su ili umirala ili bila slabašna. Knjeginja Ljubica prisvaja Karađorđevog sina kneza Aleksandra. Oni ga neguju i vaspitavaju kao svoju decu nadajući se da će tako skinuti sa sebe greh ubistva kuma. U jednom trenutku knez Aleksandar Karađorđević biva postavljen na tron Srbije, ali se u dinastičkim previranjima Obrenovići vraćaju na vladarsko mesto. Ljubica odlazi i u malu Karađorđevu crkvu na Oplencu sa darovima gde noćiva kako bi uklonila prokletstvo. Radi bolešljive dece, zbog dobre ruže vetrova na brdu iznad grada koja povoljno utiče na zdravlje, kao i zbog blizine austrougarske granice za trgovinu svinjama, Miloš odabira Požarevac kao drugu prestonicu. Njihovog poslednjeg direktnog naslednika prosvećenog kneza Mihaila ubijaju u atentatu. Miloševa loza se ubistvom njegovog sina ugasila. A bočna linija dinastije, po Miloševom bratu, koja preuzima presto preko kneza Milana (Miloševog bratanca), kasnije prvog novovekovnog srpskog kralja, gasi potpuno dinastiju Obrenović.
Strašnim ubistvom Milanovog sina kralja Aleksandra i kraljice Drage Obrenovići nestaju sa političko – istorijske scene i Karađorđev unuk kralj Petar stupa na presto Srbije.
Ovaj kompleks pored Velike Plane, crkva brvnara Pokajnica sa velelepnim hotelom u blizini i Radovanjski lug par kilometara dalje u prelepoj i pitomoj prirodi danas je izuzetno održavan, dostojno mestu u istoriji koje mu pripada.
I dostojno kraljevskom dostojanstvu dinastija kojima ova oblast predstavlja ključno energetsko stecište isprepletenih sudbina začetaka i nestanaka srpskih kraljevskih dinastija na istorijskoj sceni.