Male boginje su među najzaraznijim bolestima koje se mogu eliminisati vakcinacijom. Epidemijsko širenje bolesti moguće je sprečiti postizanjem kolektivnog imuniteta, koji se ostvaruje visokom stopom imunizacije. Najveći rizik od obolevanja i razvoja komplikacija imaju nevakcinisana deca mlađa od pet godina, ali i sve ostale osobe bez razvijenog imuniteta, bez obzira na uzrast.
Zaštita populacije od epidemije malih boginja moguća je jedino kroz godišnji obuhvat MMR vakcinacijom (vakcina protiv malih boginja, zaušaka i rubele) koji mora biti najmanje 95% među planiranom decom. Zahvaljujući sprovođenju programa vakcinacije, u poslednjih 50 godina u Evropskom regionu Svetske zdravstvene organizacije (SZO) značajno je smanjen broj epidemija malih boginja, koje se danas uglavnom registruju u manjim, osetljivim zajednicama.
Nažalost, pad obuhvata MMR vakcinacijom usled odlaganja ili prekida imunizacije tokom pandemije COVID-19 doveo je do ponovne pojave epidemija. U Evropskom regionu SZO, obuhvat prvom dozom MMR vakcine smanjen je sa 96% u 2019. godini na 91% u 2023. godini. Od 2000. do 2023. godine, više od dva miliona dece ostalo je nevakcinisano. Tokom 2024. godine registrovano je 127.350 slučajeva morbila – dvostruko više nego prethodne godine, a najviše u poslednjih 25 godina. Oko 40% obolelih su deca mlađa od pet godina, od kojih je polovina zahtevala bolničko lečenje.
U Republici Srbiji, primarna vakcinacija protiv malih boginja, zaušaka i rubele sprovodi se kombinovanom MMR vakcinom kod dece sa navršenih 12 meseci, dok se revakcinacija (druga doza) daje pred polazak u prvi razred osnovne škole. Tokom 2024. godine, obuhvat primarnom vakcinacijom iznosio je 84,3%, a revakcinacijom 90,8%, što je ispod preporučenog nivoa. U našoj zemlji i dalje postoji endemsko prisustvo morbila.
Foto: batut.org.rs
