Pravoslavni vernici danas obeležavaju dan Svetog Jakova Persijanca, plemića koji je živeo u Persiji krajem IV i početkom V veka, na dvoru cara Izdigerta.
Rođen u mestu Klapa, u hrišćanskoj porodici, Jakov je odrastao u veri i bio oženjen hrišćankom. Ipak, u želji da stekne visoki položaj i plemićku titulu na carskom dvoru, odrekao se hrišćanstva i počeo da se klanja paganskim idolima, zapostavivši hrišćanske običaje.
Njegov postupak duboko je povredio majku i suprugu, koje su mu u pismu otvoreno i oštro zamerile zbog odricanja od vere. Te reči navele su Jakova da preispita svoje postupke i shvati težinu greške koju je učinio.
Ohrabren iskrenim kajanjem, izašao je pred cara i javno priznao da je hrišćanin, odlučan da se ubuduće klanja samo jednom Bogu. Razgnevljen carem, Jakov je osuđen na smrt teškog mučeništva. Njegova glava danas se čuva u posebnoj kripti u Rimu, dok su njegove mošti sahranjene u Portugaliji.
Na dan posvećen Svetom Jakovu Persijancu, vernici se podsećaju da niko nije bezgrešan i da savršenstvo ne postoji. Veličina čoveka ogleda se u sposobnosti da prizna grešku i iskreno se pokaje, a upravo takvu poruku svojim životom ostavio je Sveti Jakov Persijanac.
