Ognjena Marija, poznata i kao Sveta velikomučenica Marina, jedan je od najpoštovanijih letnjih praznika u srpskoj narodnoj tradiciji. Iako nije upisana crvenim slovom u crkvenom kalendaru, praznik koji se obeležava 30. jula slavi se s velikim poštovanjem u narodu.
Ognjena Marija je rođena u Antiohiji u 3. veku, u mnogobožačkoj porodici – njen otac bio je sveštenik paganske religije. Ipak, Marina je već sa 12 godina primila hrišćanstvo i odlučno odbila da se odrekne svoje vere. Zbog toga je bila izložena teškim mukama, ali je, prema predanju, čudesno preživela mnoga stradanja. Na kraju je pogubljena mačem oko 270. godine. Njene mošti danas se čuvaju u manastiru Vatoped na Svetoj Gori, kao i u jednom manastiru u Albaniji.
U narodnom verovanju, Ognjena Marija se smatra zaštitnicom seljaka, polja, njiva, letine, trudnica i samrtnika. Pripada grupi takozvanih „ognjevitih svetaca“, zajedno sa Svetim Ilijom i Blagom Marijom. Veruje se da kažnjava ognjem, dok Sveti Ilija to čini gromom.
Običaji i zabrane
Za Ognjenu Mariju vezuju se brojni običaji i zabrane. Smatra se velikim grehom raditi bilo šta toga dana – bilo u kući, bilo na polju. Naročito žene strogo poštuju praznik i ne obavljaju nikakve kućne poslove – ne sme se, kako se kaže, „ni konac u iglu udenuti“. Takođe, ne preporučuje se kupanje u rekama i jezerima, jer se veruje da tada najčešće dolazi do nesreća. Izbegavaju se svađe i prepirke, jer postoji verovanje da će onaj ko se ne posvađa na Ognjenu Mariju imati mir u kući tokom cele godine. Ako tog dana zagrmi, to se tumači kao loš predznak – najava sušne godine, bolesti ili siromaštva.
Narodna verovanja i legende
U nekim narodnim predanjima, Ognjena Marija prikazana je kao borac protiv zla – ubija demona toljagom ili probada zmaja krstom, što simbolizuje pobedu vere nad silama tame.
