Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Prenos moštiju Svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog, prosvetitelja i neiscrpnog duhovnog vođu koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji i identitetu našeg naroda.
Na današnji dan, 19. maja po novom kalendaru, vernici se sa poštovanjem sećaju događaja iz 1237. godine, kada su mošti Svetog Save prenete iz Trnova u manastir Mileševu. Taj trenutak bio je više od istorijskog događaja – postao je simbol duhovne snage i narodnog jedinstva u vremenima velikih iskušenja.
Sveti Sava, rođen kao Rastko Nemanjić, odrekao se plemićkog života da bi postao monah na Svetoj Gori. Njegova misija bila je jasna i snažna: duhovno osnažiti srpski narod i postaviti temelje samostalne crkve. To je i ostvario 1219. godine, kada je postao prvi arhiepiskop autokefalne Srpske pravoslavne crkve.
Neumorno je putovao, mirio zavađene, podizao manastire, pisao zakone i molitve. Njegovo nasleđe ne živi samo u freskama i knjigama, već u svakom verniku koji sa poštovanjem izgovori njegovo ime.
Nakon njegove smrti 1236. godine u Trnovu (današnja Bugarska), mošti Svetog Save prenete su u Mileševu, gde su postale mesto sabranja, molitve i čuda – vekovni duhovni oslonac za srpski narod.
I danas, kad zapalite sveću i izgovorite njegovo ime, osetićete mir – i znaćete da pripadate narodu čija duhovnost ne bledi s vremenom.
„O, Sveti Savo, prosvetitelju i čuvaru roda srpskoga, primi našu molitvu ovog svetog dana. Osnaži nas u veri, podari mudrost vođama, mir domovima, a utehu onima koji tugu nose. Pomozi nam da koračamo stazama istine i dobrote. Neka tvoj duh vodi narod tvoj i neka nas nikada ne ostavi tvoja svetla ruka. Amin.“
Bilo da ste u tišini doma, ispred ikone, ili u hramu – danas ova molitva ima posebnu snagu.
Iako Prenos moštiju Svetog Save nije crveno slovo, mnogi ga obeležavaju postom, liturgijom i sabranom molitvom. U brojnim mestima širom Srbije organizuju se litije i okupljanja, naročito oko manastira Mileševa, gde se, veruje se, i danas dešavaju čudesna isceljenja.
