Sveti prorok Zaharija i Pravedna Jelisaveta: Praznik vere, strpljenja i porodičnog mira

pravoslavni praznik u manastiru Tumane

U petak, 18. septembra, Srpska pravoslavna crkva i vernici obeležavaju uspomenu na Svetog proroka Zahariju i Pravednu Jelisavetu, roditelje Svetog Jovana Krstitelja.

Ovaj praznik podseća na njihovu nepokolebljivu veru i strpljenje. Prema hrišćanskom predanju, Zaharija i Jelisaveta dugo nisu imali dece, a potom su u poznim godinama dobili sina – Jovana, koji će kasnije postati jedan od najznačajnijih proroka i preteča Isusa Hrista.

Ko su bili Zaharija i Jelisaveta?

Zaharija je bio sveštenik i služio je u jerusalimskom hramu, dok je Jelisaveta bila iz roda Aronovog. Predanje ih opisuje kao pravedne i bogobojažljive ljude koji su živeli u skladu sa Božjim zapovestima.

Njihova najveća životna želja bila je da dobiju potomstvo. U tadašnjem društvu, život bez dece često je bio praćen osudama i nerazumevanjem okoline.

Prema Jevanđelju po Luki, dok je Zaharija služio u hramu, javio mu se anđeo Gavrilo i saopštio da će njegova žena Jelisaveta roditi sina. Zaharija je, iznenađen vešću, posumnjao u mogućnost da se to dogodi, zbog čega je ostao nem sve do rođenja deteta.

Kada je Jelisaveta rodila sina, dato mu je ime Jovan. Tada se Zahariji vratila moć govora, a on je proslavio Boga.

Jovan će kasnije postati poznat kao Sveti Jovan Krstitelj, prorok koji je najavio dolazak Hrista.

Narodna verovanja i običaji

U srpskoj narodnoj tradiciji praznik Svetog proroka Zaharije i Pravedne Jelisavete povezuje se sa porodicom, roditeljstvom, potomstvom i porodičnim mirom.

Pojedini običaji koji se vezuju za ovaj dan potiču iz narodnih verovanja i razlikuju se od kraja do kraja.

Među njima se pominje verovanje da se na ovaj dan treba posebno moliti za zdravlje porodice, potomstvo i slogu u domu.

Takođe, ovaj praznik se u narodnoj tradiciji doživljava kao prilika za pomirenje, praštanje i ostavljanje svađa iza sebe. Vernici praznik mogu provesti u molitvi, odlasku u crkvu i uzdržavanju od svađe i loših reči.

Važno je naglasiti da običaji poput presecanja jabuke i tumačenja njenih semenki spadaju u narodna verovanja, a ne u obavezna pravila Srpske pravoslavne crkve.

Poruka praznika Svetog proroka Zaharije i Pravedne Jelisavete jeste da vera, strpljenje i nada imaju posebno mesto u životu čoveka. Njihova priča ostala je zapamćena upravo kao svedočanstvo o istrajnosti u veri i radosti zbog rođenja deteta koje će imati veliku ulogu u hrišćanskoj istoriji.

Podeli sa prijateljima
script>