Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju dan posvećen Svetom Kiru i Jovanu, hrišćanskim svetiteljima koje tradicija pamti kao velike čudotvorce i iscelitelje.
Iako nisu bili braća po krvi, Sveti Kir i Jovan ostali su upamćeni kao braća po veri i duhu. Kir je živeo u Aleksandriji, gde je kao lekar pomagao bolesnima – ne samo lekovima, već i molitvom. Smatrao je da bolesti često dolaze kao posledica greha, te je bolesnike upućivao na pokajanje i molitvu, verujući da se tako obnavlja i duša i telo.
Prema hrišćanskom predanju, brojna čuda dogodila su se i za njihovog života, ali i nakon mučeničke smrti. Njihove mošti prenete su 412. godine iz Kanoposa u Manutin, a potom, u vreme cara Arkadija, i u Rim. U crkvenim zapisima navodi se da su mnogi vernici pred njihovim moštima pronašli isceljenje od teških bolesti i muka.
Srpska pravoslavna crkva Svetog Kira i Jovana slavi 31. januara i 28. juna po crkvenom, odnosno 13. februara i 11. jula po gregorijanskom kalendaru. U pojedinim krajevima Srbije ovi svetitelji poštuju se kao veliki vidari, a vernici im se posebno mole za zdravlje, zaštitu od nesanice, kao i prilikom osvećenja vode i hrane.
Sveti Kir i Jovan smatraju se i zaštitnicima bratske ljubavi, prijateljstva i iskrenog drugarstva. Veruje se da pomažu svima čije je prijateljstvo na iskušenju, kao i onima koji traže zaštitu od duhovnih i telesnih nevolja.
Narodno verovanje kaže da će porodice imati zdravlja i sreće ukoliko danas, pre ručka, zapale sveću i pomole se Svetom Kiru i Jovanu – čak i ako im oni nisu krsna slava. U mnogim domovima širom Srbije ovaj običaj se i dalje neguje kao simbol vere, nade i porodičnog zajedništva.
