Danas se širom sveta obeležava Međunarodni dan vozača i automehaničara – dan posvećen ljudima koji svakodnevno brinu da saobraćaj funkcioniše bezbedno i pouzdano. Vozači i automehaničari su u neraskidivoj vezi: jedni bez drugih ne mogu, a svaki njihov radni dan nosi nove izazove. U jednom su saglasni – za ove poslove potrebno je mnogo ljubavi, ali i mnogo strpljenja i živaca.
Ovaj datum počeo je da se obeležava šezdesetih godina prošlog veka, kada je Josip Broz Tito postao počasni član Saveza vozača Jugoslavije. Nakon raspada SFRJ, tradicija je zadržana samo u pojedinim delovima regiona.
U Srbiji je ovaj dan prilika da se ukaže na sve veći problem nedostatka profesionalnih vozača. Posebno su traženi vozači autobusa, kamiona i teretnih vozila, ali mnogi od njih odlaze u inostranstvo, gde su zarade višestruko veće nego kod kuće. Veliki broj naših građana danas vozi širom Evrope i u Sjedinjenim Američkim Državama, gde mesečne zarade mogu dostići i nekoliko hiljada dolara, ali uz veoma naporan rad i velika odricanja.
Upravo zbog sve manjeg broja vozača na domaćem tržištu, poslednjih godina polako rastu i plate profesionalnim vozačima u Srbiji, jer poslodavci nastoje da zadrže radnu snagu. Međunarodni dan vozača i automehaničara tako je i podsetnik na značaj ovih profesija i potrebu da se njihov rad više ceni i poštuje.
