Žanka Stokić je bila srpska glumica, prvakinja Narodnog pozorišta i Nušićeva miljenica.

Žanka je rođena 23. januara 1887, godine. Kao mala je ostala bez oca, te na inicijativu očuha udaje se sa 14 godina. Od muža beži sa pozorišnom trupom, a u zaštitu je uzima Aca Gavrilović, koji će kasnije postati njena velika ljubav. Zadatak koji joj je bio dodeljen jeste pranje veša glumcima.

U komadu „Bračna sreća“ dobila je prvu ulogu da igra sobaricu. Nakon toga njena karijera je krenula uzlaznom putanjom i počela je da dobija zapažene uloge. 1902. godine u predstavi „Bračne noći“ osvojila je publiku u ulozi Tereze. Od 1903. do 1911. godine Žanka je bila član više pozorišnih grupa te ju je put doveo u Beograd kada 5. septembra 1911. postaje član Narodnog pozorišta.

Njene najznačajnije uloge su one u Nušićevim delima: Sarka u „Ožalošćenoj porodici“, Juliška u „Putu oko sveta“, Mica u „Vlasti“. Svoju čuvenu ulogu ministarke Živke odigrala je 1929. godine. Povodom stotog izvođenja „Gospođe ministarke“ Branislav Nušić je napisao: „Draga Žanka Vi i ja danas imamo malu, intimnu svetkovinu, mogu događaji menjati režime, mogu se krize zavitlavati i obarati kabinete; Vas se kriza ne može dotaći, Vi ostajete ministarka, jedina ministarka, uvek ministarka“.

Na sceni Narodnog pozorišta Žanka Stokić je odigrala više od stotinu uloga..

Za vreme Drugog svetskog rata igrala je u pozorištima Veseljaci i Centrala za humor kao i u programima radio Beograda koji su direktno bili pod nemačkom upravom. Po završetku rata komunisti su je optužili za saradnju sa okupatorima. Izašla je na sud bez branioca, a kao argument iznosi to da joj je bio potreban novac kako bi nabavila insulin. Plakala je dok se njena publika, koja je prisustvovala suđenju, smejala i vređala je. Osuđena je na zabranu javnog rada i gubitak nacionalne časti na osam godina.

1947. godine Milivoje Živanović joj je rekao da joj je sve oprošteno i da može da se vrati u pozorište. Bila je jako bolesna i tri dana nakon toga je preminula. Žanku nije sahranila ni država, ni pozorište već njena služavka.

Na predlog Mire Stupice 2003. godine ustanovljena je nagrada „Žanka Stokić“ koju su primili velikani srpskog glumišta kao što su Milena Dravić, Svetlana Bojkov, Mira Banjac i mnoge druge.

Pozorišne svečanosti “Žanki u čast“ održavaju se u spomen na legendarnu srpsku glumicu Živanu Žanku Stokić u Rabrovu, selu u kome je Žanka provela najranije detinjstvo i o kojem je uvek sa ljubavlju pričala.