Slobodan Stojanović je bio srpski dramaturg. Rođen je 13. februara, 1937. godine u Đakovici, preminuo je na današnji dan 2000. godine u Požarevcu.
Detinjstvo i mladost je proživeo u Požarevcu. Diplomirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Bavio se pozorištem, bio je dramaturg i umetnički direktor Savremenog pozorišta u Beogradu, urednik Televizije Beograd i profesor scenarija na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Umro je 2000. godine u Požarevcu gde je i sahranjen.
Radio je kao upravnik Narodne biblioteke “Ilija M. Petrović” u Požarevcu, umetnički direktor Savremenog pozorišta u Beogradu (sada Beogradsko dramsko pozorište), urednik Televizije Beograd i kao profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Iznenada umro 4. januara 2000. godine u Požarevcu.
Iza sebe ostavio:
Drame: “Opasna voda”, “Ožiljak”, “Slatke i gorke trešnje”, “ITD”, “Tesna vrata”, “Akvarijum”, “Zajedno”, “Kuća na brdu”, “Ti si to”, “Prenoćište”, “Raste trava”, “Ptic i ptica”, “Osmejak Svetog Spiridona”, “Veliki dan”.
Dramatizacije: “Loše okovani Prometej”, “Hiljadu kamiona”, “Ćutanje Slobodana radenika”, “Poletarac”, “Vukadin”, “Ujkin san”.
Dramske restauracije: “Lažni car Šćepan Mali”, “Smrt Maksima Crnojevića”, “Trol i Kresida”.
TV drame i serije: “Tuga”, “Golubovića apoteka”, “Smoki”, “Siroče“, “Više od igre”, “Učitelj”, “Držanje za vazduh”, “Jednog lepog dana”, “Osam stotina žena”, “Jastuk groba mog“, “Čarobni breg – Rondo”,“Srce i njena deca”…
Knjige proza: “Povodom mokrog snega”, “Otrčao”, “Učitelj”, “Lav u Beogradu”, “Devojka sa lampom 36.g.”, “Ljubavna priča sa srećnim završetkom”.
Ostalo: dečje priče, čitav ciklus “Baka Radinih priča”, novele, eseji.
Preminuo je 4. januara 2000. godine u Požarevcu.
Autor: RTV Biser