Na inicijativu dr. Vladana Đorđevića, cenjenog vojnog lekara, Srpsko društvo Crvenog krsta osnovano je 25. januara 1876. godine po starom, odnosno 6. februara po novom kalendaru, u Dvorani beogradske opštine. Mitropolit Mihajlo Jovanović izabran je za prvog predsednika, dok su Upravu činili ugledni građani tog vremena.
Nakon izbora, Glavni odbor izdao je Proglas narodu, objašnjavajući ciljeve i dužnosti Društva i pozivajući građane da se pridruže kao članovi i osnuju pododbore širom zemlje. Prva zadatak Društva bilo je pružanje pomoći izbeglicama koje su bežale zbog Hercegovačkog ustanka. U toj godini, Srpsko društvo Crvenog krsta okupilo je oko 2000 članova i osnovalo 35 pododbora širom zemlje.
Takođe, iste godine, 24. marta, na inicijativu Srpskog društva Crvenog krsta Kneževine Srbije, pristupljeno je Ženevskim konvencijama. Kneževina Srbija visoko je cenila napore Društva u pružanju pomoći, a njegov osnovni zadatak bio je podrška vojnom sanitetu. Knez Milan Obrenović odlikovao je predsednika Crvenog krsta Velikim krstom Takovskog reda, a 11. juna 1876. godine Međunarodni komitet Crvenog krsta priznao je Srpsko društvo Crvenog krsta.
Društvo je usmeravalo svoje aktivnosti na prikupljanje novčanih i materijalnih sredstava, organizovanje bolnica, obuku dobrovoljnih bolničarki, nabavku sanitetskog materijala i angažovanje lekara kako bi pružilo značajnu podršku vojnom sanitetu.
Iako su se suočavali sa teškoćama i brojnim ratovima, uključujući i Prvi svetski rat, gde su delovali kako u zemlji, tako i u inostranstvu, Srpsko društvo Crvenog krsta je nastavilo da pruža pomoć i podršku ugroženima.
U toku raspada bivše Jugoslavije, Crveni krst Srbije je nastavio svoje aktivnosti pružajući značajnu podršku izbeglicama i raseljenim licima. Danas, kao Nacionalno društvo, Crveni krst Srbije ima značajan broj organizacija širom zemlje i nastavlja sa pružanjem pomoći socijalno ugroženim stanovnicima i izbeglicama, čime nastavlja da ostvaruje svoju humanitarnu misiju.