Sidni Šeldon bio je američki romanopisac i scenarista. Postao je poznat zahvaljujući televizijskim serijama The Patty Duke Show, I Dream of Jeannie, i Hart to Hart. Međutim, najveću slavu stekao je kao pedesetogodišnjak zahvaljujući romanima Gospodar igre, Druga strana ponoći i Gnev anđela. Nalazi se na sedmom mestu najtiražnijih pisaca proze svih vremena.

Knjiga

Foto: Pixabay

Šeldon je rođen kao Sidni Šehtel u Čikagu, savezna država Ilinois. Njegovi roditelji su poreklom Jevreji iz Rusije: Ašer „Oto“ Šehtel, poslovođa juvelirnice, i Natali Markus. Tokom Velike depresije Šeldon je radio više poslova, da bi nakon završetka srednje škole upisao Univerzitet Nortvestern.

Sidni Šeldon se 1937. preselio u Holivud, gde je redigovao scenarije za brojne filmove B produkcije. Vojni rok je služio kao pripadnik ratnog vazduhoplovstva tokom Drugog svetskog rata, ali nije učestvovao u ratnim dejstvima. Nakon odsluženja vojnog roka otišao je u Njujork, gde je počeo da piše mjuzikle za pozorišta na Brodveju, istovremeno pišući i scenarije za filmove u produkciji Em-Dži-Ema i Paramaunta. Tamo je stekao ugled plodnog pisca; na primer, u jednom trenutku izvođena su tri njegova mjuzikla na Brodveju: The Merry Widow, Jackpot, i Dream with Music. Uspeh na Brodveju vratio ga je u Holivud gde je napisao scenario za film The Bachelor and the Bobby-Soxer, za koji je 1947. dobio oskara za originalni scenario. Bio je jedan od scenarista mjuzikla iz 1948. Easter Parade, dok je sam napisao scenario za mjuzikl iz 1950. Annie Get Your Gun.

Sa popularnošću televizije odlučio je da se okuša i u ovoj oblasti. Osmislio je, napisao i producirao I Dream of Jeannie, dok je u isto vreme pisao scenarije za The Patty Duke Show. Takođe, napisao je scenarije za svih sedamnaest epizoda televizijske serije Nensi. Prilikom stvaranja ovih televizijskih serija koristio je različite pseudonime, jer je primetio da se njegovo ime često pojavljuje na odjavnoj špici. Osmislio je i napisao scenario za seriju Hart to Hart.

Godine 1969. napisao je svoj prvi roman „Golo lice“, koji mu je omogućio nominaciju za nagradu Edgar Alan Po (engl. Edgar Allan Poe Award), u organizaciji Pisaca misterijâ Amerike (engl. Mystery Writers of America), u kategoriji najboljeg prvog romana. Njegov sledeći roman „Druga strana ponoći“ dospeo je na prvo mesto liste bestselera „Njujork tajmsa“, kao i nekoliko narednih romana, od kojih su mnogi pretočeni u filmove ili televizijske mini serije. Njegovi romani često su obrađivali teme o ženama koje se trude da istraju u svetu kojim vladaju neprijatni muškarci. Većina njegovih čitalaca su bile žene. Na pitanje zašto je to tako, on je odgovorio: „Volim da pišem o ženama koje su talentovane i sposobne, ali koje su, što je najvažnije, zadržale svoju ženstvenost. Žene imaju ogromnu moć – svoju ženstvenost, jer muškarci ne mogu da postoje bez njih.“ Knjige su bile Šeldonov omiljeni vid izražavanja. „Volim da pišem knjige“, prokomentarisao je. „Filmovi su kolaborativni medij, i svako može da naknadno izloži svoje mišljenje. Kada pišeš roman ti si na svom. To je sloboda koja ne postoji ni u jednom drugom mediju.“ Šeldon je autor 18 romana koji su prodati u preko 300 miliona primeraka. Tri godine pre nego što je preminuo, Los Anđeles tajms ga je prozvao „gospodinom Blokbasterom“ i „princom petparačkih priča“.

Šeldon je 1947. dobio oskara za najbolji scenario za film The Bachelor and the Bobby-Soxer, 1959. nagradu Toni za mjuzikl Redhead, dok je za sitkom I Dream of Jeannie bio nominovan za nagradu Emi. Šeldon je 1994. dobio zlatnu zvezdu na šetalištu zvezda u Palm Springsu.