Na inicijativu dr. Vladana Đorđevića, cenjenog vojnog lekara, Srpsko društvo Crvenog krsta osnovano je 25. januara 1876. godine po starom, odnosno 6. februara po novom kalendaru, u Dvorani beogradske opštine. Mitropolit Mihajlo Jovanović izabran je za prvog predsednika, dok su Upravu činili ugledni građani tog vremena.

Crveni Krst 850x567

crveni krst

Nakon izbora, Glavni odbor izdao je Proglas narodu, objašnjavajući ciljeve i dužnosti Društva i pozivajući građane da se pridruže kao članovi i osnuju pododbore širom zemlje. Prva zadatak Društva bilo je pružanje pomoći izbeglicama koje su bežale zbog Hercegovačkog ustanka. U toj godini, Srpsko društvo Crvenog krsta okupilo je oko 2000 članova i osnovalo 35 pododbora širom zemlje.

Takođe, iste godine, 24. marta, na inicijativu Srpskog društva Crvenog krsta Kneževine Srbije, pristupljeno je Ženevskim konvencijama. Kneževina Srbija visoko je cenila napore Društva u pružanju pomoći, a njegov osnovni zadatak bio je podrška vojnom sanitetu. Knez Milan Obrenović odlikovao je predsednika Crvenog krsta Velikim krstom Takovskog reda, a 11. juna 1876. godine Međunarodni komitet Crvenog krsta priznao je Srpsko društvo Crvenog krsta.

Društvo je usmeravalo svoje aktivnosti na prikupljanje novčanih i materijalnih sredstava, organizovanje bolnica, obuku dobrovoljnih bolničarki, nabavku sanitetskog materijala i angažovanje lekara kako bi pružilo značajnu podršku vojnom sanitetu.

Iako su se suočavali sa teškoćama i brojnim ratovima, uključujući i Prvi svetski rat, gde su delovali kako u zemlji, tako i u inostranstvu, Srpsko društvo Crvenog krsta je nastavilo da pruža pomoć i podršku ugroženima.

U toku raspada bivše Jugoslavije, Crveni krst Srbije je nastavio svoje aktivnosti pružajući značajnu podršku izbeglicama i raseljenim licima. Danas, kao Nacionalno društvo, Crveni krst Srbije ima značajan broj organizacija širom zemlje i nastavlja sa pružanjem pomoći socijalno ugroženim stanovnicima i izbeglicama, čime nastavlja da ostvaruje svoju humanitarnu misiju.