Srpska pravoslavna crkva i vernici danas proslavljaju Svetog prepodobnomučenog Stefana Novog.

Legenda kaže da se još i pre rođenja Svetog prepodobnomučenika Stefana Novog znalo da će reč biti o posebnom i bogougodnom čoveku. Naime, Stefanova majka Ana, prema priči, često je odlazila u crkvu i molila Boga da joj podari sina.

Kao negda Ana majka Samuilova tako i Ana majka Stefanova moljaše se Bogu, da joj Bog da jednoga sina.

Moleći se tako jednom u crkvi Vlaherni pred ikonom Presvete Bogorodice, uhvati je lak san, u kome ona vide Presvetu Devu, kao sunce sjajno, i ču glas od nje: „idi, ženo, s mirom, prema molitvi tvojoj imaš sina u utrobi tvojoj.”

I zaista zače Ana i rodi sina, ovoga svetoga Stefana. U 16. godini primi Stefan čin inočki na gori Aksentijevoj prema Carigradu od starca Jovana, od koga se nauči mudrosti božanskoj i podvižništvu. A kada se starac Jovan upokoji u Gospodu, Stefan osta na toj gori strogo podvizavajući se i prilažući trud ka trudu. Njegova svetost privuče mu mnoge učenike.

Kada car Konstantin Kopronim progonjaše ikone, još žešće od svoga skvernoga oca, Lava Isavrjanina, Stefan se pokaza kao revnosni zaštitnik poštovanja svetih ikona. Bezumni car primaše razne gnusne klevete protiv Stefana, a i sam udešavaše razne spletke, samo da bi Stefana slomio i s puta uklonio.

Stefan bi prognan na ostrvo Prokonis, po tom doveden u Carigrad, okovan i bačen u tamnicu, gde ga sretoše 342 monaha sužnja, iz raznih strana dovedenih i u tamnicu zbog ikonopoštovanja vrgnutih.

U tamnici oni svršavahu sve crkveno pravilo kao u manastiru. Opaki car osudi Stefana na smrt. Svetitelj predvide svoju smrt na 40 dana i oprosti se s bratijom. Sluge careve izvukoše ga iz tamnice i bijući ga i trzajući vukoše ga po ulicama Carigradskim prizivajući sve one, koji su uz cara, da udaraju kamenjem „protivnika careva”.

Neko od jeretika udari drvetom svetitelja po glavi, i svetitelj izdahnu. Kao što sv. Stefan prvomučenik postrada od Jevreja tako i ovaj Stefan postrada od ikonobornih jeretika. Postrada ovaj slavni Hristov vojnik 767. godine u 53. god. svoga zemnoga života, i bi uvenčan slavom neuvelom.

Stefan Novi u narodu nije mnogo poznat, ali je ipak naročito poštovan među sestrinstvom manastira Gračanica gde se čuva deo ruke ovog svetitelja.

Ne zna se tačno ko je doneo ruku prepodobnomučenika Stefana, ali se zna da je ona bila zakopana u manastiru posvećenom Uspenju Presvete Bogorodice. Kasnije je, prema predanju, sveštenik iz Prizrena u snu imao viđenje i svete mošti su pronađene. Ruka Stefana Novog predstavljaju veliku svetinju čitavog kraja, a veruje se da pomaže parovima koji ne mogu da imaju dece, leči duševne bolesti, ali i daje utehu svima koji sa sobom nose jaku veru u dobro i Boga.

Prema narodnim verovabnjima na današnji dan posebno ne treba lagati i obmanjivati druge ljude.