Mihailo Obrenović, drugi sin kneza Miloša i Ljubice Obrenović, bio je knez Srbije od 1839. do 1842. i od 1860. do 1868. godine. Njegova prva vladavina se završila zbacivanjem 1842, a druga atentatom.

Foto: RTV Biser

Mihailo Obrenović je bio najmlađe dijete kneza Miloša Obrenovića i njegove supruge Ljubice Vukomanović. Rođen je u Kragujevcu 16. septembra 1823. godine. Mihailo je završio školovanje u Požarevcu, a zatim se sa svojom majkom preselio u Beč. Nakon smrti njegovog oca, njegov stariji brat Milan Obrenović je došao na prijestolje po pravu nasljedstva 1. juna 1839. godine. Međutim, bio je slabog zdravstvenog stanja i često je oboljevao. Vladao je svega nepunih mjesec dana i umro je 8. jula 1839. godine u Beogradu. Nakon njegove smrti u Beogradu su se skupile narodne starješine i odlučile da se na prijestolje dovede drugi Milošev sin Mihailo Obrenović.

Srbijom je Mihailo Obrenović vladao u dva navrata od 1839 do 1842. i od 1860 do 1868. godine. Porta ga je 1839. godine potvrdila za kneza, nakon smrti njegovog brata Milana Obrenovića. Svrgnut je u buni ustavobranitelja, poznatoj kao „Vučićeva buna“, nakon čega je pobegao u Zemun i otad živeo u emigraciji. Drugi put je Mihailo došao na presto Srbije posle smrti svog oca, 1860. godine. Na unutrašnjem planu, progonio je opoziciju liberalnih intelektualaca i ograničavao prava saveta – vlade.

Uveo je ustanovu Narodne skupštine, ali je ona bila samo predstavničko i savetodavno telo, dok je zakonodavnu vlast vršio sam knez. Mihailove koncepcije vezane za ulogu Srbije na Balkanu počivaju na ideji koju je njegov predsednik vlade i ministar inostranih poslova Ilija Garašanin izneo, 1844. godine, u svom „Načertaniju“. Reč je o nastojanju da se ujedine nacionalne težnje i otpočne sveopšti rat balkanskih naroda za rušenje Otomanskog carstva.

Ubijen je u Košutnjaku, 1868. godine, kao žrtva zavere pristalica Aleksandra Karađorđevića.

Izvor: Vikipedija