U nedelju 6. avgusta 2023. godine,  u  Kostolcu  se održava manifestacija „Kostolački kotlić“, kojom se obeležava Dan rudara, u organizaciji Gradske opštine Kostolac i Centra za kulturu „Kostolac“, a uz podršku sindikata kopova Kostolac, sindikata TE Kostolac, Udruženja za promociju kulture, tradicije i turizma „Od knjige do duše“, picerije „Galija“ i restorana „Dunavski dragulj“.

U jutarnjim časovima, na terenima za mali fudbal, iza sportske hale, biće održan memorijalni turnir „Miomir Cvijić Rus“, a na plaži „Topoljar“, u popodnevnim časovima biće održani etno sajam hrane i pića i takmičenje u kuvanju riblje čorbe. Tokom dana prodavaće se lutrija, sa vrednim nagradama, a za dobru atmosferu pobrinuće se bend „Noć do podne“. Proglašenje pobednika zakazano je za 20:00, a koncert Nikole Rokvića i vatromet počinju od 21:00. Posetioci mogu da pogledaju i poster izložbu „Dan rudara“, koja će biti postavljena na panoima, na ulazu u SRC „Topoljar“.

Dan rudara u Srbiji se obeležava u sećanje na 6. avgust 1903. godine, dan kada je izbio štrajk u Senjskom rudniku. Rudari Srbije su se toga dana prvi put organizovano i uspešno suprostavili svojim poslodavcima radi zaštite svojih prava, zahtevajući veću bezbednost na poslu i veće plate. Rudari su do tada radili i živeli u izuzetno teškim uslovima. Stanovali su u zemunicama, šupama od pruća u kojima je bilo vlage, vode i blata. Radno vreme u jami je iznosilo 12 do 16 časova, a olaj i karbit za osvetljavanje, eksploziv za miniranje u jami, čak i oštrenje alata za kopanje uglja – naplaćivani su od rudarskih nadnica. Plate nisu primali u novcu, nego u tantuzima, za koje su mogli da kupuju samo u prodavnicama koje je držao vlasnik rudnika. Ovakvi uslovi života i rada rudara doveli su i do njihovih prvih pobuna i obustava rada. Prelomni trenutak u istoriji srpskog rudarstva dogodio se 6. avgusta 1903. godine kada je upravnik rudnika otpustio vodeće članove radničke organizacije, koji su odmah organizovali radnički zbor i pozvali na štrajk. Pregovori nisu urodili plodom i 600 rudara je iz Senjskog Rudnika krenulo ka Ćupriji. Devet dana je trajao štrajk i završen je 15. avgusta 1903. godine. Delegacija od 3 rudara uspela je da se provuče pored žandara i otputuje u Beograd, gde je svoje zahteve predala nadležnom ministarstvu. Posle upoznavanja sa rudarskim zahtevima i razlozima za pokretanje štrajka, tadašnji ministar je rudarskoj delegaciji uručio pismeno naređenje adresirano na okružnog načelnika i upravnika Senjskog rudnika, da se udovolji zahtevima rudara. U znak pobede svi učesnici u štrajku su dobili po komad crvene tkanine. Veliku ulogu u pritisku na vlast imale “Beogradske novine” i “Radničke novine” koje su objavile brojne tekstove kao podršku rudarima.

Nakon Drugog svetskog rata 6. avgust je zvanično proglašen Danom rudara Srbije i otada se slavi u svim rudarskim mestima.